Osim estetske vrijednosti fasade imaju i druge bitne uloge kao što je toplinska izolacija i zvučna izolacija. Cilj toplinske zaštite je stvoriti ugodnu mikroklimu u prostoru življenja, zaštititi objekt od pojave građevinskih šteta, uštedjeti potrebnu energiju za grijenje zimi i hlađenje ljeti.

Vremenski uvjeti izvedbe zahtjevaju izvedbu kod minimalnih temperatura (podloge i zraka) + 5º C, fasada mora biti zaštićena od kiše, vjetra i direktnog osunčanja.

Svi slojevi koji čine fasadni sustav jednako su važni kao i način na koji se ugrađuju jer tek tada fasada može kvalitetno ispuniti svoju zaštitnu, a potom i dekorativnu funkciju.

Fasadni sustav možemo podijeliti na:

  1. KLASIČNI FASADNI SUSTAV

    Žbukanje pročelja klasičnom cementno-vapnenom žbukom - ovakav način izrade fasade sastoji se od: cementnog šprica nakon čega se pristupa žbukanju cementno-vapnenom žbukom u debljini od 2.5 cm. Završna obrada može se izvesti tankoslojnom dekorativnom žbukom ili bojom.

  2. TOPLINSKI FASADNI SUSTAV

    Toplinsko-izolacioni sustavi pružaju toplinsku zaštitu, udobnu i ujednačenu klimu stanovanja, štite od požara i buke, rješavaju problem nastanka plijesni te smanjuju gubitke energije od grijanja za više od 60%.

    Sustav s toplinskom žbukom - pogodan je za podloge koje već imaju toplinsku izolaciju npr.opeka s toplinskom izolacijom. Podlogu treba pripremiti cementnim špricem nakon čega se pristupa žbukanju toplinskom žbukom minimalne debljine 4 cm. Nakon sušenja (5 dana/1 cm) nanosi se sloj fine žbuke debljine 5 mm kako bi se postigla optimalna vodoodbojnost te nakon sušenja izvodi se završna obrada dekorativnom žbukom.

    Sustav s pločama - još bolju toplinsku izolaciju pročelja postižemo ugrađujući neki od sustava s pločama koje mogu biti od: stiropora ili kamene vune. Ovakvi sustavi primjenjuju se na svim vrstama podloga, a debljinom ploča utječe se na kvalitetu toplinske izolacije. Ploče se postavljaju direktno na suhu i čvrstu podlogu.

      1. toplinska izolacija – stiropor ili kamena vuna
      2. polimerno-cementno ljepilo
      3. armaturna mrežica
      4. impregnacijski premaz
      5. završni dekorativni sloj

    Način izvedbe:

      1. montaža fasadne skele uz zaštitu vanjske stolarije
      2. ugradnja aluminijskih cokl profila
      3. ljepljenje fasadnih ploča (kamena vuna, stiropor) odgovarajućim ljepilom na zid te pričvrščivanje PVC tiplama. Za podnožja objekta (cokl) te područja ekstremno niske temperature i vlažnosti koriste se XPS ploče (stirodur)
      4. obrađivanje svih vanjskih kutova PVC kutnicima s mrežicom
      5. gletanje kompletne fasade polimerno-cementnim ljepilom u koji se utiskuje armaturna mrežica, a nakon sušenja nanosi se drugi sloj polimerno-cementnog ljepila
      6. nakon sušenja 5-7 dana, ovisno o vremenskim uvjetima, na fasadu se nanosi impregnirajući premaz kako bi ujednačili upojnost podloge
      7. zadnja faza izrade fasade je nanošenje završnog dekorativnog sloja u boji po želji investitora, na bazi silikata, akrila ili silikona ovisno o modelu fasade (stiropor, kamena vuna). Vrlo važan je izbor nijanse boje. Temperaturne razlike na fasadi između zimskog i ljetnog razdoblja su preko 50 ºC, kod tamnijih nijansi i veće. Tamnije nijanse boja vode pojavama većih termičkih napetosti čime se povećava mogućnost nastanka pukotina.

    Pravilna izvedba provjerenih sustava kontaktne toplinske izolacije (EPS, kamena vuna) osiguravaju dugotrajnu zaštitu fasade. No svakih 10 do 15 godina potrebno je osvježiti završnu dekorativnu žbuku s odgovarajućom fasadnom bojom.

  3. VENTILIRANI FASADNI SUSTAV

    Ventilirani fasadni sustav – osnovna prednost ovakvog sustava je zračni prostor koji se nalazi s unutarnje strane fasadne obloge, a služi za sprečavanje pregrijavanja toplinske izolacije pri ekstremno toplim vanjskim uvjetima i odvođenje vlage koja se može pojaviti u vrlo vlažnim uvjetima, budući da zrak koji kruži ispod fasade odvodi višak vlage ili topline

      1. nosivi zid
      2. metalni nosači podkonstrukcije
      3. toplinska izolacija – mineralna vuna
      4. metalna podkonstrukcija
      5. cementne ploče
      6. polimerno-cementno ljepilo
      7. armaturna mrežica
      8. završni dekorativni sloj

    Način izvedbe:

      1. montaža fasadne skele uz zaštitu vanjske stolarije
      2. izrada noseće podkonstrukcije koja se sastoji od profiliranih metalnih horizontalnih i vertikalnih elemenata koji se pričvršćuju nosačima na postojeći zid
      3. ljepljenje toplinske izolacije od mineralne vune te pričvrščivanje PVC tiplama
      4. na nosivu podkonstrukciju učvršćuju se cementne ploče za vanjsku uporabu
      5. gletanje kompletne fasade polimerno-cementnim ljepilom u koji se utiskuje armaturna mrežica
      6. na fasadu se nanosi impregnirajući premaz kako bi ujednačili upojnost podloge
      7. zadnja faza izrade fasade je nanošenje završnog dekorativnog sloja u boji po želji investitora, na bazi silikata, akrila ili silikona